No pored nogometa Bazičani su sudjelovali pa i danas sudjeluju i u drugim sportskim disciplinama. Ima tu odbojkaša, šahista, tenisera i tko zna kojih još aktivista. Međutim sve te druge aktivnosti su plod entuzijazma, profesionalne angažiranosti pojedinaca ili se pak radi o  klasičnom amaterizmu. Međutim, kada se uzmu uvjeti koje bazička mladež ima ne treba se ni čuditi što Bazik nema još koji sportski klub i što Bazičani nemaju širu lepezu sportskih disciplina. Pogotovo u današnje vrijeme, osim potrebnih uvjeta nedostaje i mladeži. Rat je na Bazik ostavio izrazito negativne demografske posljedice. Ali i društvo općenito ne poduzima ništa za razvoj i revitalizaciju svekolike ruralne zajednice, gdje je Bazik klasičan primjer nebrige društva za tim. Nogomet jeste jedini organizirani klub, a i njegova opstojnost je izravno vezana o političkoj volji te ukupan razvoj sporta ide u tom pravcu. Sve izvan toga može se postići samo kroz samostalan rad pojedinaca koji svoje sportske afirmacije traže u drugim sredinama.

Ostat će u pamćenju prva utakmica u tom višem rangu natjecanja koja je odigrana u gostima u Mionici. Bazičani su se vratili s punom mrežom. Rezultat je bio 8:1. Naravno, taj rezultat nije bio odraz kvalitete, jer je tadašnja ekipa Bazika imala odličnu momčad sa izvrsnim nogometašima,  za koju se smatralo da je najbolja generacija u povijesti bazičkog nogometa. Radilo se zapravo o nesnalaženju i neprilagođenosti novoj situaciji. Dugo godina se igralo u općinskoj ligi,  sa poznatim klubovima iz obližnjih sela. Svi su se u tim klubovima manje ili više poznavali. Okršaj sa Mionicom je bio izlet u nepoznato. Većini igrača prvi susret višeg ranga, prvo iskustvo takve vrste. Za razliku od Bazičana ekipa Mionice je bila prekaljena i u tom pogledu dosta iskusnija. Kada je u pitanju bio rezultat za njih nije bilo kompromisa. Tada su Bazičani po prvi put iskusili da za osvajanje bodova nije dovoljno samo nogometno umijeće, nego se treba služiti i svim drugim mogućim metodama da bi se postigao cilj. Prije svega te metode se odnose na neuobičajenu grublju igru, verbalna zastrašivanja igrača, pritisci na suce od strane igrača i gledatelja. Tu se javio i osjećaj nelagode pred bučnom i nepoznatom publikom. Igrač tada postaje svjestan da se nalazi u nekom nepoznatom i neproživljenom svijetu koji ih neće maziti i paziti. To je bila jedna velika škola koju su tadašnji igrači Bazika morali iskusiti i naučiti. Naravno, takve neočekivane situacije nisu više bile nepoznanica i od tada za tu momčad samo bolje nogometno znanje je mogla biti prepreka u ostvarivanju boljih nogometnih rezultata.