|
Naši nadimci |
| Vrlo
zanimljiva značajka jezika, a prvenstveno dijalekta kojim
govori lokalno stanovništvo jesu
nazivi lokaliteta, imena
te posebice nadimaka. Na ovim stranicama posebno su
obrađeni nadimci budući da su isti najzanimljivija
odlika lokalizama. Karakteristično za Bazik kao i za sva
naselja u Bosanskoj Posavini je to, da gotovo svi
stanovnici imaju nadimak ili bolje rečeno "drugo ime",
pod kojim se mještani bolje prepoznaju nego služeći se
pravim imenima. Nadimci
se prvenstveno odnose na mušku populaciju, ali nije
rijetkost i da ljepši spol ima nadimak. Na ovim
stranicama su obrađeni ipak samo nadimci za mušku
populaciju jer su općenito prihvaćeniji i popularniji. |
|
Dijalekt hrvatskog jezik kojim govore Bazičani ne razlikuje se u
mnogome od drugih stanovnika lokalne sredine. Prvenstveno
misleći na Županiju Posavsku, tj. sjeveroistočni dio Bosne i
Hercegovine. Ne ulazeći dublje u genezu tog jezika,
aludirajući na zamjetne različitosti u govoru lokalnog
stanovništva Županije Posavske, uočava se vidna razlika "od sela
do sela". Naime, selo kao lokalitet možemo smatrati osnovnom
jedinicom narodnog izražaja i uporabe jezika. Bez obzira što
Hrvati Bosanske Posavine pripadaju jednom etnosu, možemo reći da
se po govoru može prepoznati odakle je gotovo svaki stanovnik
županije. Te razlike negdje su slabije izražene, a negdje su
tako očite, izolirane i sebi svojstvene da se mogu odnositi
i na samo jedno selo. Gore navedeno nije zaobišlo niti Bazik. Za
Bazičane možemo reći da u govoru prilično odražavaju hrvatski
književni jezik, ali još uvijek sa popriličnom primjesom tuđica.
Ma koliko izgledalo da tuđica nema mnogo, ako se upustimo u
dublju analizu ustvrdit ćemo čak suprotno. Ima ih mnogo. A
većina puka nije niti svjesna porijekla nekih riječi, već se
misli da su jamačno hrvatske, što se lako može utvrditi da nije
tako. Pri korištenju tuđica prevladava stariji puk sela, koji
nije dovoljno obrazovan, te nije bio u prigodi pročistiti svoj
dijalekt. No, uzevši u obzir povijesne okolnosti u kojima su
Bazičani živjeli, zapravo ne treba niti čuditi otkuda nam
primjesa iz tuđih jezika. Dubok trag u formiranju lokalnog
dijalekta ostavila je dakako Turska, vladajući Bosnom nemalih 500
godina. Pojedini turcizmi su toliko uvriježeni da se neki i u
hrvatskom književnom jeziku smatraju hrvatskim riječima.
Na stranici rječnik možete
pronaći popis karakterističnih, prikupljenih, riječi i izraza kojima se mjesno stanovništvo koristi
u manjoj ili većoj mjeri. Nadalje, hrvatski jezik u ovim krajevima, doživio je
svojevrsnu simbiozu sa srpskim jezikom, poglavito u vrijeme
"Titove" Jugoslavije. Represivna politika "bratstva i jedinstva"
ostavila je traga i na jeziku. U to vrijeme poglavito učeniji
puk, što kroz redovito obrazovanje što integriranjem u društveno
političke tokove, poprima dobar dio srpskih riječi i izraza
primjenjujući ih u svakodnevnoj korespondenciji. Zadnjim
ratom (1992-1995) dolazi do svojevrsnih razdvajanja etnikuma na prostoru države, te se stječu uvjeti pročišćavanja
materinjeg jezika, od tuđica gdje se akcent stavlja na srpski
jezik. I pored toga u hrvatskom jeziku i dijalektu kojim se
služe stanovnici Bazika i dalje je prisutan znatan broj stranih
riječi i izraza. Međutim, obećavajuća spoznaja je da je puk u
Baziku poprilično obrazovan te se kroz obrazovne institucije
materinji jezik profilira u najvećoj mogućoj mjeri. Ali dug je put
kojim jedna etnička zajednica ide ka pravilnom književnom
izražaju. Gledajući lokalno Bazičani su daleko odmakli.
Smjenjuju se generacije, proširuju komunikacijske i jezične trase
te se time zatiru mnogi lokalizmi, ali da ne bi pali u zaborav
pogledajte neke i vi na ovim stranicama. |
 |
Zemljopisni
sinonimi |
IZDVOJENO
